Naše Smilje!

Aromatična biljka

Smilje je aromatična biljka, koja je u narodu poznata pod imenom smilje raste na sunčanim kamenjarima i padinama, u pukotinama stijena, područjima uz more. Neke vrste gaje se kao ukrasne biljke, i za suvo cvijeće. Često se sade u grupe u sunčane kamenjare ili pojedinačno u saksije i žardinjere. Njihov prijatan miris unosi u eksterijer doma mediteranski osjećaj i miris ljeta.

Rod Helichrisum ili smilje kako se u narodu zove sastoji se od oko 300 vrsta, jednogodišnjih, zeljastih višegodišnjih i žbunastih biljaka, i pripada porodici glavočike (Asteraceae). Najviše vrsta potiče iz Afrike. Oko 25 vrsta se može naći u Evropi i Mediteranu. Naziv roda je nastao od grčkih riječi helios, što znači Sunce i chrisos, što znači zlato, i vjerovatno je povezan sa žutom bojom cvijetova koju ima većina vrsta ovog roda. Za neke vrste iz ovog roda se koriste sledeći nazivi: everlast na engleskom jeziku, l’immortelle na francuskom, бессмертник na ruskom jeziku. Ovakva poetična i pomalo misteriozna imena, povezana sa riječju besmrtnik dobila je vjerovatno zato što nikada ne vene, čak ni pošto je ubrana.

Stablo smilja je uspravno i obraslo svilenkastim, gustim dlačicama. Može da poraste u visinu do 60 cm, a neke vrste, i do 90 cm.

Listovi smilja su čvrsti, uski i dlakavi, i svojim rubom zavijeni nadole. Svi listovi su na licu zeleni, a srebrnasto dlakavi na naličju. Donji listovi su pri osnovi stabla sakupljeni u rozetu, a ostali naizmjenično raspoređeni po stablu.

Smilje obično cvijeta od maja do jula. Cvijetovi su najčešće jarkožute boje zbijeni u glavice, ali mogu da budu i naranđasti, crveni, ružičasti ili bijeli. Cvijetne glavice se koriste kada cvijetovi počnu da se otvaraju. Pošto se tako isijeku i osuše, cvijetovi i stabljike sačuvaju svoju boju i oblik duže vrijeme.

Plod smilja je ahenija glatka ili hrapava, dužine do jednog milimetra

Od davnina je smilje poznato kao ljekovita biljka. Stari Grci su ga koristili kao lijek za rane. Korjen, listovi, stabljike i cvijetovi koristili su se u tradicionalnoj medicini za liječenje i olakšavanje tjelesnih tegoba, kao što su alergije, prehlade, kašalj groznica, glavobolje, hemoroidi, reumatske tegobe, grčevi kod djece. Tako se na primjer za problem sa kožom, koristio sviježe ubrani cvijet smilja koji se sušio i miješao sa raznim uljima, a potom nanosio na kožu. U Africi se njegovo lišće kuvalo i jelo. Zbog slatkastog izuzetno parfemskog mirisa i reputacije da može da izbriše tragove vremena na licu smilje je davno našlo primjenu u kozmetici.

U starim narodnim pjesmama smilje se pominje kao najlepši cvijet za kićenje djevojaka i momaka. U srpskom narodu smilje je prevashodno djevojačko, djevičansko bilje. Tako se u jednoj narodnoj pjesmi kaže: “Nit je smilje niti bosilje, već miriše duša djevojačka.” Postoji vijerovanje da ako žena ne može da rodi, treba joj staviti vijenac od smilja na glavu pa će roditi. Zbog lijepote i mirisa cvijeta ženskoj djeci su davana imena Smilja, Smiljana, a muškoj Smiljan i Smiljko.

Danas se neke vrste smilja koriste u narodnoj medicini, kozmetici, a i kao sredstvo protiv raznih insekata. Koristi se i kao začinska biljka, na primjer kao zamjena za kari koriste se mladi izdanci i listići nekih vrsta.

Uzgoj smilja

Smilje ima drvenast vretenast rizom iz koga se svake godine razvija nekoliko desetina stabljika sa cvijetovima. Cvijetovi poslije oplodnje brzo sazrijevaju, a cvijetna loža se otvara i prosipa sjeme. Sjeme smilja je vrlo sitno, izduženo, mrke ili crne boje koje se raznosi vijetrom. Smilje cvijeta od juna do septembra.

Priprema tla kreće sa oranjem krajem ljeta na dubini od oko 30 cm, zatim tanjiranje i gnojenje.

Osnovna njega smilja se sastoji od okopavanja, kultiviranja i prihrane. Uništavanje korova se obavlja ručno, a prihrana je jednom u toku vegetacije, u aprilu, prije cvijetanja.

Sadnja iz sjemena u iznosu od 0,5 g/m2, daće 300-400 sadnica po kvadratnom metru. Sadnja se odvija u hladne leje u avgustu na dubini od oko 30 cm. Ako se sadi u proljeće, parcela se ostavlja da izmrzne u toku zime a poslije toga se pristupa površinskoj obradi, kako bi se dobilo što finije zemljište. Smilje zahtjeva redovno plevljenje, prihranjivanje i zalivanje.

Smilje je biljka otporna na niske temperature, odlično podnosi orezivanje, a preživjeće i dugotrajnu sušu. Nedostatak svjetlosti i toplote može se negativno odraziti na prinos i kvalitet smilja. Kao višegodišnja vrsta, smilje se ne gaji u plodoredu, a na istoj parceli može opstati pet do osam godina. Optimalno zemljište za zasad smilja je ono koje je poslije određene kulture, slobodno od korova.

Berba

Pri berbi (a to je kada su cvijetovi najintenzivnije zlatnožute boje) se sijeku dijelovi biljke iznad prvih listova (dužine od 15 do 20 cm); Nakon toga, obavlja se sušenje u sušarama na temperaturi od 40 do 45°C; Ako želimo da dobijemo ulje, proces se odvija destilacijom uz pomoć vodene pare u okviru od 24 sata poslije berbe.

Prinos
Po hektaru se može dobiti od 3,5 do 4 tone suvog cvijeta smilja. Takodje po hektaru, se može dobiti od 8 do 10 kilograma ulja.

Đubrenje
Kao i svaka višegodišnja vrsta, i smilje zahtjeva pažljivo djubrenje. Pri osnovnoj obradi zemljišta, treba dodati NPK đubrivo u količinama koje će biti određene na osnovu hemijske analize zemljišta.

Razmnožavanje smilja
Smilje se razmnožava sjemenom preko proizvodnje rasada. Na manjim površinama, moguće je razmnožavanje dijeljenjem starih busenova. Smilje se može razmnožiti i reznicama. Od odabrane zdrave biljke odrežite 5 – 10 cm dugačak izdanak. sa najmanje dva, a najviše pet pari listova. Upotrijebite vrlo oštar, čist nož i odrežite reznicu nekoliko milimetara ispod čvora s listovima.

Rasad se uobičajeno proizvodi u hladnim lejema tokom ljeta. Sijetva se obavlja ručno, pazeći da se sjeme rasporedi ravnomjerno. Poslije sijetve, leje se moraju zaštititi od isušivanja i jakih sunčevih zraka. Možete koristiti trsku, slamu ili asure. Uz redovno zalivanje, tako da površina zemljišta ne ostane suva, sjeme će da nikne za 10-15 dana. Nakon nicanja omogućite što više svijetlosti, sklonite zaštitu i redovno plijevite.